SLAPP postupci i različiti oblici institucionalnog pritiska nemaju najveći efekat onda kada se pojavi prva prijava ili prvi sudski poziv. Njihov pravi efekat dolazi kasnije — kada ljudi počnu sami sebe da cenzurišu.
Kada vide šta prolaze aktivisti, građani počinju da razmišljaju da li vredi govoriti. Da li vredi izaći na protest. Da li vredi objaviti nešto na društvenim mrežama. Da li vredi javno stati uz nekoga.
I upravo tada pritisak ostvaruje svoj cilj.
U Smederevu, Boru, Majdanpeku i drugim gradovima istočne Srbije danas postoji mnogo ljudi koji imaju šta da kažu o problemima u svom gradu, ali sve manje njih želi to da kaže javno. Ne zato što su problemi nestali, već zato što je cena javnog govora postala previsoka.
Kada jedan aktivista prolazi kroz godine postupaka, kada drugi izgubi posao zbog toga što je govorio o korupciji, kada treći bude uhapšen na protestu ili kidnapovan zbog svog delovanja — cela zajednica to vidi.
Zato je borba protiv SLAPP pritisaka mnogo više od pravne borbe. To je borba da javni prostor ostane slobodan i da građani ne pristanu na život u strahu.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Jači od SLAPPA” Pokreta Tvrđava, koji podržava Delegacija Evropske unije u Srbiji, u okviru ANTI-SLAPP projekta koji sprovode Partneri za demokratske promene Srbija, Balkanska istraživačka mreža Srbije – BIRN i Mreža za ljudska prava u Srbiji – CHRIS.
