Poslednjih godina istočna Srbija postala je prostor u kojem se veoma jasno vidi kako izgleda kada se građanski aktivizam doživljava kao problem koji treba kontrolisati.
U Boru, Majdanpeku, Požarevcu, Petrovcu na Mlavi i Smederevu ljudi koji javno govore o korupciji, zagađenju i radu institucija često vrlo brzo postaju mete različitih pritisaka. Nekada kroz medijske napade, nekada kroz postupke, a nekada i kroz mnogo ozbiljnije stvari.
U Požarevcu je Stefan Vukić javno govorio o velikoj korupciji u Srbijašumama i ukazivao na nepravilnosti unutar sistema. Umesto da institucije istraže ono što je izneo, usledio je otkaz. Poruka koju takvi slučajevi šalju veoma je jasna — problem nije korupcija, problem postaje onaj ko je o njoj progovorio.
U Petrovcu na Mlavi, Ivan Milosavljević Buki postao je simbol lokalnog otpora nakon što je otvoreno govorio o pritiscima i problemima u svojoj sredini. Njegov slučaj posebno je potresao javnost jer je Buki bio kidnapovan od strane lokalnih političkih moćnika, što je pokazalo koliko situacija može da ode daleko kada se lokalna moć otrgne kontroli.
Sve ove priče imaju zajednički obrazac. Kada građani postanu glasni, sistem pokušava da ih iscrpi, zastraši i izoluje. Upravo zato je važno govoriti o SLAPP pritiscima, jer oni nisu samo pravni problem — oni su pokušaj da se građani sklone iz javnog prostora.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Jači od SLAPPA” Pokreta Tvrđava, koji podržava Delegacija Evropske unije u Srbiji, u okviru ANTI-SLAPP projekta koji sprovode Partneri za demokratske promene Srbija, Balkanska istraživačka mreža Srbije – BIRN i Mreža za ljudska prava u Srbiji – CHRIS.
